Autorica: Lejla Musić, PRONI
Tema humora podiže niz intrigantnih pitanja od važnosti za sva područja psihologije. Postavlja se pitanje kakvi su mentalni procesi uključeni kako bi dobili vic ili percipirali nešto da bude zanimljivo i smiješno? Zbog čega se humor smatra prikladnim i ugodnim? Također jedno od glavnih pitanja danas je koliko je humor zaista koristan za mentalno zdravlje? Mnogo prije Freuda, brojni filozofi su ukazivali na značaj humora u suočavanju sa životnim poteškoćama. Za Freuda je humor mehanizam odbrane koji je efikasan u nošenju sa intrapsihičkim konfliktima, koji nastaju zbog direktnog sukoba između Ida i Ega (neurotična anksioznost) sa jedne strane, i Ega i Superega (moralna anksioznost) sa druge strane. Zadovoljstvo do kojeg dovodi upotreba humora rezultat je velike količine ušteđene psihičke energije u afektima. Nakon izvjesnih procesa transformacija iz kojih se razvija, humor dopušta Idu da ostvari neke svoje zahtjeve, a da ih Ego operacionalizira bez straha da će biti cenzurirani od strane Superega (jer ih humor oblikuje u socijalno prihvatljive), što dovodi do uštede psihičke energije, smanjuje napetost, a u nekim slučajevima dovodi do razrješavanja nekih specifičnih psiholoških problema ličnosti. Speciifičnost humora je u njegovoj sposobnosti da naglasi ironične aspekte u određenoj situaciji, posebno u suočavanju sa emociomalnim konfliktima ili vanjskim stresorima.
Teorija humora, kako u filozofiji, tako iu psihologiji, pa čak i fiziologiji, jest teorija dobrobiti, olakšanja ili iscjeljenja. Općenito, sugerira da humor (najčišći fizički / mišićni učinak je smijeh) ima učinak na živčani sustav i dopušta ispuštanje različitih razina napetosti. Drugim riječima, humor i smijeh oni imaju potencijal da oslobode nakupljenu živčanu energiju.
Češća upotreba humora i smijeha povećava imunitet i smanjuje rizike za kardiovaskularna oboljenja.
Rezultati istraživanja Canna i Etzela (2008), Abela (2002), Ericksona i Feldsteina (2007) pokazuju da je humor kao mehanizam obrane povezan sa većom sposobnošću promjene perspektive u suočavanju sa stresnim događajima, i većim pozitivnim procjenjivanjima stresnih događaja. Važno je naglasiti da humor možemo koristiti na različite načine. Svaki oblik humora sam po sebi nije štetan, ali ne znači da je i koristan u prilagodbi pojedinca.
Opšte je usvojeno da postoje dvije vrste humora:
- Pozitivni ili beningi humor, omogućava nam da učvrstimo socijalne relacije i da učestvujemo u smijehu zajedno sa drugima. Ovakav humor utiče na smanjenje anksioznosti i depresije, poboljšanje psihičkog zdravlja.
- Negativni ili agresivni humor, uključuje sarkazam, kritiku, ruganje i omaložavanje drugoga kako bi se pojedinac istakao. Istraživanje pokazuje da ovakav humor nepovoljno utiče na zdravlje pojedinca jer dovodi do agresije.
Na kraju, možemo zaključiti da humor uključuje kognitivni, emotivni i socijalni aspekt, kao i da su pozitivne emocije, tendencija ka smijehu, i socijalna podrška međusobno povezani i zajedno utiču na smanjenje stresa. Pored ovoga humor koji se koristi u terapiji ima još i edukativnu ulogu. Njegov zadatak je održavanje emotivne ravnoteže i njegovanja pozitivne slike o sebi.